S OBZIROM NA BOGATU KULTURNU I ETNOLOŠKU BAŠTINU HRVATA, NA KOJU SMO KAO NAROD PONOSNI, ODLUČILI SMO POSJETITI ETNOGRAFSKI MUZEJ U ZAGREBU. 01.12.2017. UČENICI 2A I 2B RAZREDA VETERINARSKE ŠKOLE, ZAJEDNO SA PROF. BELIĆ, BILI SU U ETNOGRAFSKOM MUZEJU.
U stalnome postavu izložene su narodne nošnje iz Hrvatske, s kraja 19. i početka 20. stoljeća, prostorno i kulturološki podijeljene u tri etnografska područja: panonsko, dinarsko i jadransko. Iako je riječ pretežito o nošnji kao odjeći za svečane prigode, raznolikost inačica nošnje pojedinog područja govori i o društvenoj dimenziji njezinih nositelja – životnoj dobi i položaju unutar obiteljske cjeline, što je naročito istaknuto kod ženske odjeće.
Izloženi primjerci rječito govore i o raznolikosti umijeća tekstilnog rukotvorstva pojedinoga područja, jer valja naglasiti da je sva osnovna odjeća nastajala u krugu domaće radinosti samostalnih seoskih domaćinstava.
Vrlo je vrijedna Zbirka predmeta izvaneuropskih domorodačkih kultura, izložena u prizemlju Muzeja, a prikazuje nam izloške iz Afrike, Australije, Azije, Južne Amerike, i Oceanije. Na žalost tu zbirku nismo mogli vidjeti jer se taj dio muzeja renovira. Zanimljivim predmetima svakako pripada zbirka glazbala i obrednih maski iz Konga, lovačko oružje iz Melanezije, oklop samuraja i kopče od bjelokosti iz Japana, svečana odjeća iz Kine, tekstil iz Indije, slike na kori iz Australije, indijanska oglavlja i nakit od perja iz Brazila.
UČENICI (IVONA DERGEZ 2A, SANDRA HARTEK 2A, PETAR TOPALOVIĆ 2A, MATEJA MALEKOVIĆ 2B, LAURA BAKOTA 2B, I MATEO SEFEROVIĆ 2B) RAZGLEDALI SU NARODNU NOŠNJU IZ SJEVEROZAPADNE HRVATSKE. NARODNA NOŠNJA DIJELILA SE NA SVAKODNEVNU NOŠNJU (NOŠNJU U KOJOJ SE RADILO I OBAVLJALO SVAKODNEVNE POSLOVE) I NA SVEČANU NOŠNJU (KOJA SE ODIJEVALA U POSEBNIM PRIGODAMA, BLAGDANIMA, SVEČANOSTIMA I SL.)
